Zašto je u Srbiji “blam” nositi i isticati zastavu?

Hrvati su celu zemlju brendirali u kockasto, Grci u plavo i belo, o Americi da ne govorim. Kod nas, čim ističeš zastavu, proglase te ili za nacionalistu ili još gore – za radikala ekstremnog desničara

U Srbiji se sve manje nacionalna obeležja sa ponosom ističu, jer se to kotira kao nešto što je ružno i nacionalističko. Zato se u našoj zemlji zastava nosi jedino na svadbama i na dočecima sportista, dok se u ostalim državama u Evropi i svetu zastava sa ponosom ističe.

Da zastava Republike Srbije postoji u dva oblika, kao državna zastava i kao narodna zastava, mnogi su saznali tek juče kada je po novom Zakonu objašnjeno koju zastavu ljudi mogu koristiti u kojim slučajevima.

Zakonom o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne, običan čovek ne može na svojoj kući da drži zastavu sa grbom jer to nije državna institucija. Ni privatne firme sa svojim objektima ne mogu da okače ovakvu trobojku. Zastava sa grbom se ne sme koristiti na svadbama, dočeku sportista i drugim proslavama. Za sve takve manifestacije građani bi trebalo da koriste narodnu zastavu, jer opštenarodna veselja nisu državne ceremonije. Kazne propisane Zakonom su novčane. Pravna lica koja se ne pridržavaju propisa kazniće se sa 40.000 do 400.000 dinara, a fizička kaznom od 5.000 do 20.000 dinara.

I pre nego što su novčane kazne ozbiljnije stupile na snagu, zastava se kod nas retko pokazivala i nosila na ulicama. U drugim državama zastave se sa ponosom ističu dok Srbi bojažljivo vade zastavu i onda kada za to postoji povod. Zašto je to tako?

Ukoliko izuzmemo dočeke sportista, bukvalno ne znam nijednu situaciju u kojoj ljudi ovde sa ponosom ističu zastavu svoje države. Hrvati su celu zemlju brendirali u kockasto, Grci u plavo i belo, o Americi da ne govorim. Kod nas, čim ističeš zastavu, proglase te ili za nacionalistu, ili još gore – za radikala ekstremnog desničara. Naravno, izuzetaka uvek ima, ali su samo izuzeci. Čak i na zgradama državnih ustanova su zastave često, navodno zbog vetra, pocepane ili skroz zgužvane, a mnoge su i dalje stare, one od pre 2010. godine – ističe novinar Filip Ugrenović.

Neko će reći da je to zbog toga što na zastavi imamo krst i krunu, a sekularna smo država, dodaje on, iako ne veruje da je neko ikada to izgovorio, a da zna kako izgledaju zastave Grčke, Švedske, Danske, Norveške, Finske…

– Zamislite da se Francuzi odreknu “Marseljeze” jer poziva na rat. Nemoguće. Mislim da je najveći krivac za ovo režim Borisa Tadića tokom koga smo zastavu i sve srpsko povezivali sa usiljenim i lažnim patriotizmom, a svako nacionalno delovanje a ekstremnom desnicom, dok smo desnicu počeli da smatramo lošom odnosno fašističkom. Sve to u kombinaciji sa još uvek komunizmom ispranim mozgovima, dovelo je do degradacije pojma “zastava”, ali i “grb” i “himna” kod nas i to po prvi put u srpskoj istoriji. Nije razlog za to sigurno loša slika u zemlji jer smo ipak jedna od razvijenijih zemalja sveta, ma koliko to čudno i neverovatno zvučalo – ističe Ugrenović.

Predsednik pokreta “Srbska čast” Bojan Stojković, za sebe otvoreno govori da je veliki nacionalista. Voli svoju zemlju i ponosan je na nju, a na društvenim mrežama i u javnosti često nosi nacionalna obeležja.

Ima puno Srba koji se ponose da istaknu da su Srbi, i ja sam među njima. Činjenica je da ljudi na položajima što u politici, što u policiji što u drugim sferama našeg društva gledaju drugačije na ljude koji ističu srpska obeležja, zato što misle da ta obeležja nose samo “siromašni” ili “zatucani” ljudi koji nemaju ni posla niti neke velike škole. Međutim, prevarili su se jer na primer, u mojoj organizaciji i među mojim prijateljima je ogroman broj onih koji favorizuju Srbiju u mislima i u grudima, a koji su ostvareni u svojim poslovima, školovani i veoma principijalni. Upravo ti školovani ljudi i znaju šta su naši preci uradili za ovu zastavu, pa je zato sa ponosom i ističu – ističe Bojan.

Upravo, kaže on, iz poštovanja prema žrtvi naroda koji se borio za ovu državu i zastavu, trobojka se i nosi.

– Nije tajna da imam probleme na granicama, ali i u regionu zato što sam istanuti rodoljub, jer mene, i meni slične ljude smatraju huliganima i divljacima koji mrze druge vere i nacije. To što nosim zastavu i nacionalna obeležja ne znači da mrzim druge, baš suprotno, ja poštujem tuđe, a volim svoje, a zastavu nosim kako bih svima pokazao koliko se ponosim svojom državom – dodaje on.

Ipak sa njima se ne slažu mnogi, te kažu da im je to ružno i da je to veoma šovinistički i prosto.

– Prvo, zastava se izjednačava sa momentom ponosa na svoju zemlju – to nam ne manjka kad su na primer sportske manifestacije u pitanju – zastava, himna, u afirmativnom je kontekstu.Ono sto pravi problem je sto je nacionalizam na ovom prostoru i rodoljublje u vidu zastav. Zloupotrebljavamo zastavu za šovinizam i upravo to desničarenje, koje je simbole Srbije zastave prisvojilo i unakaradilo – ističe Mirjana Ivanić, studentkinja iz Beograda.

Ona dodaje da se zbog tog šovinizma mnogi ne usuđuju da nose zastavu jer ne žele da ih stavljaju u isti koš sa tom, određenom, vrstom ljudi.

-To su uglavnom ljudi koji se bore za neke ideje iz 14. veka. Da se u Srbiji živi kao za vreme Dušana Silnog, da ratujemo, dižemo barjake, ubijamo, koljemo. To su njihove ideje, i takvi nam ljudi nose zastave na utakmicama, odnose ih u druge države i pokazuju, nose ih u Hrvatsku, Albaniju. Meni je to ružno i nepotrebno, i mislim da se zastave iz tog razloga ređe ističu- dodaje Ivanićeva.

Sociolog Đokica Jovanović, ne slaže se da se isticanje zastave promenilo poslednjih godina, već da ga nikada nije ni bilo.

– Kod nas jednostavno nije običaj da se ističe zastava, i koliko znam tako je oduvek. Kada sam ja bio mlad zastava se nosila na svadbi, kada mladići idu u vojsku, kada je neki državni praznik ili sportsko takmičenje. Ista je situacija i danas. Znači ništa se značajno nije promenilo – ističe sociolog.

On smatra da je razlog za nenošenje zastave, upravo to što na njoj nema nikakvog obeležja iz naroda, ona je proizašla iz ustanaka i politički je kreirana.

-Simboli na zastavi su politički, državni, ništa što se vezuje za narod, kao što je na primer u Kanadi na zastavi javorov list. I mislim da je običaj neisticanja zastave pravilo na celom Balkanu, da jednostavno to nije običaj osim kada želi da se dokaže nešto politički – dodaje on.