Kako je život u Beogradu izgledao bez struje?

Foto: Wikipedia/Skatebiker

Život u Beogradu danas je mnogo drugačiji nego u davnoj prošlosti. Građani imaju gotovo sve što im je potrebno. Od savremene komunikacije putem unapređenih mobilnih telefona, neverovatnih računara i izvanrednih tehnoloških uređaja, do 3d televizora i liftova u stanovima.

Naravno, nemaju svi tu privilegiju da uživaju u “čudima” tehnologije, ali gotovo da svi danas poseduju luster, usisivač, bojler ili šporet. Ove stvari, koje su sada ljudima sastavni deo života, nekada su funkcionisale na potpuno drugačiji način.

Postavlja se pitanje, kako li su naši preci živeli u vremenu kada nije bilo struje?! Kako su gledali televiziju, palili svetlo, slušali muziku, grejali vodu? Kako su se kretali po mračnim gradskim ulicama bez rasvete? Setite se, stvar bez koje danas ne funkcionišemo takođe nije postojala – nije bilo interneta.

– Pošto nisu imali osvetljenje, građani su najvećim delom koristili sveće. Njih su pravili voskari. Kasnije su nastale lampe, koje su bile sačinjene od posuda u kojima su se nalazile zapaljive materije poput ulja- objasnila je Zorica.

Pored osvetljenja, jedno od najvažnijih pitanja koje nas je mučilo, bilo je na koji način je čuvana hrana?

– Pored police na kojoj je držana hrana, postojao je određeni prostor u kojem se nalazio led. Led je tada bio skup, i jako se teško nalazio, ali ga je bilo. Frižider je bio dizajniran tako da izgleda kao orman za led i tada se nazivao “ajskasna”. Pre toga namirnice koje su bile sklone kvarenju, čuvale su se usoljavanjem ili odlaganjem na hladna mesta, poput podruma- rekla je Zorica Civrić.

Iako je domaćinstvo funkcionisalo na sasvim teži i drugačiji način, jedan od najmukotrpnijih procesa bio je, verovali ili ne, pranje veša. Ono je zahtevalo nekoliko faza. Donošenje vode, zagrevanje vode (još uvek nije postojao bojler), kuvanje veša u kazanu, pranje i sušenje.

– Prve veš mašine imale su drvene bubnjeve koji su se pokretale ručno. Sada je pranje veša dovedeno do automatizma, ali tada je sve bilo potpuno drugačije, sve se radilo “golim rukama”- objašnjava sagovornica.

(Telegraf)