SPOMENI PALIM BORCIMA IZ PRVOG SVETSKOG RATA: Usnuli plemići Smedereva

Glavni gradski trg u Smederevu, nazvan Trg Rpublike, uz Crkvu svetog velikomučenika Georgija, izuzetne zgrade Suda i Opštinskog doma, krasi i prelep spomenik koji je podignut u slavu Smederevaca koji su u Prvom svetskom ratu dali život za otadžbinu.

Centralni deo spomenika, koji se sastoji iz tri dela, postolja, postamenta i skulpturalnog dela, čini figura srpskog ratnika u prirodnoj veličini, koji se, kao i Nikola Pašić na Trgu republike u Beogradu, u stojećem stavu, sa prekrštenim rukama, naslonjen na pušku, zagledao u daljine prema jugu. Prema Gazimestanu i Kajmakčalanu.

Prema oslobođenim i sada ponovo okupiranim krajevima Stare Srbije. Kroz koje su komitske i četničke čete hodile i ljuti boj protiv Turaka, Bugara i Arnauta vodile a onda su njihovu borbu nastavile regularne jedinice Kraljevine Srbije. U dva balkanska i Prvom svetskom ratu.

Prvo pod komandom Kralja Petra prvog a onda njegovog sina Aleksandra. U tim junačkim bitkama, pobedi i oslobađanju Makedonije i Kosova i Metohije, izginuli su i mnogi Smederevci.

Počev od velike bitke koju je srpska vojska na Mitrovdan 1914. baš u Smederevu vodila protiv austro-ugarskog agresora, pa do proboja Solunskog fronta i juriša kojim je u sledeća dva meseca oslobađana otadžbina.

Nekoliko godina nakon što su bojevi i jeka topova utihnuli, zahvalni grad i preživeli saborci su odlučili da im podignu spomenik. Isti je završen 1. decembra 1926. godine.

Ratnik na spomeniku je napravljen livenjem od veštačkog kamena. Kao i figura mladog čoveka koji u podnožju glavnog spomenika kleči a u rukama iznad glave drži venac. Podignut u slavu poginulih.

Ratnik na spomeniku ima svu vojničku opremu: pored puške, tu su i manjerka, torbica, ogrtač, čutura, šajkača i opanci. Kao da mirno čeka komandu pa da oživi i ponovo krene u svoju rodoljubivu misiju. I svoju novu smrt. Novo žrtvovanje.

Spomenik je prvo bio postavljen na središnjem delu trga ali je kasnije, sredinom veka, premešten na sadašnju lokaciju. Možda se nekom od tadašnjih uticajnih komunističkih prvaka učinilo da spomenik vojnicima uništene srpske monarhije zauzima mesto koje ne zaslužuje. Da previše bode oči.

A kad su srušili monarhiju i dinastiju, pretumbali celu državu, što ne bi pretumbali i jedan spomenik. Tim pre što su među najvišim komunističkim glavešinama bili i neki koji su učestvovali u germanskoj agresiji na Srbiju, koji su ubijali srpske vojnike. Možda i nekog vojnika iz Smedereva.

Knjige kažu da je nosilac izgradnje spomenika bilo Društvo za podizanje spomenika iz redova zanatlija. Pomogli su Okrug smederevski, smederevska Opština i Podunavski srez. Svojim prilozima uključili su se i brojni građani a izgleda da su najveći prilog dali Bisenije i Antonija M. Petrović.

Na spomeniku su ploče sa imenima pomenutih i ostalih ktitora a na četiri ploče, na svakoj strani četvorougaonog spomenika po jedna, ispisana su imena 287 palih i umrlih boraca. Usnulih plemića koji su svoj život, svoje snove i sreću svoje porodice ugradili u temelje slobode svoje države.

Radi lakšeg prepoznavanja, njima su pored imena i prezimena, navedeni čin ili zanimanje.

Spomenik je delo Nikole Lukačeka, poznatog kamenoresca iz prestonog Beograda.

Gledam i čitam.

Na južnoj strani pešadijski potpukovnik Dimitrije Damjanović.
Majori Jefstatije Petrović i Mijailo Manojlović.
Rezervni kapetan Bora Bošković.
Redovi Milivoje Mladenović, Đorđe Kovačević, Milutin Tomić….
Potporučnik četnik Milan Andrejić.
Bogosav Pešić, radenik, Andra Donić paor, Milutin Stojanović, đak, Milan Vučković, zidar…


Promiču imena, promiču sudbine. Xerojstva i stradanja.

Isto tako i sa drugih strana spšomenika. Sa koje god strane Smederevci i putnici namernici naiđu da moraju pogledom da pomiluju bar neko ime. I sete se. Svojih predaka i njihove žrtve. Najmanje što su ovi mučenici zaslužili.

Projekat sufinansiran iz budžeta grada Smedereva.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.