HRAM SVETOG PROROKA ILIJE U MIHAJLOVCU: Crkva sa najsređenijom portom u Srbiji (VIDEO)

Foto: VolimSrbiju

U životu sam posetio više od 100 crkava ali ne sećam se da sam video lepšu i sređeniju portu od porte Crkve svetog proroka Ilije u Mihajlovcu.

Ne zna se šta više impresionira: bogatstvo sadržaja ili njihova uređenost. Koja podseća na uređenost najprestižnijih kasarni nekadašnje JNA. Sve čisto i na svom mestu, svaka grana potkresana, svaki cvet opkopan, svaka travka pokošena.

A po izgledu, kako spoljašnjem, tako i unutrašnjem, ni crkva ne zaostaje za svojim najbližim okruženjem.

Ne zna se tačno kad su počeli radovi na izgradnji sadašnje crkve, najverovatnije je to bilo 1870. godine. Jer već iz sledeće godine postoje pisani tragovi o ljudima koji su želeli da daruju svetinju i njenoj izgradnji. Tako se zna da su 1871. godine u selo već stigla dva zvona, koja je naručila Petrija Radovanović.

Crkva je zadužbina lokalnog trgovca Petra Radovanovića Brdara i njegove supruge Petrije.

Na crkvi se nalazi mermerna ploča, na kojoj je uklesan sledeći natpis:
-Ovaj sveti Hram Božiji u slavu i čest sveti Proroku Iliji sazida Petar Radovanović iz Mihajlovca, o svem sopstvenom novcu: pomoću Opštinskog materijala i to 300.000 komada cigle i 22.000 oka kreča s podvozom. Dana 20. jula 1873. godine.“

Po nekim tvrdnjama, koje se mogu pročitati i na internetu, crkvu je osvetio „mitropolit Srbije Petar“. Međutim, očigledno je u pitanju zabuna. Mitropolit Petar je bio na čelu SPC zaključno sa 1859. godinom. Nasledio ga je mitropolit Mihailo Jovanović, koji je na toj dužnosti ostao do 1881. godine.

Foto: VolimSrbiju

Prema tome, ako je Crkvu u Mihajlovcu osvetio mitropolit, a verovatno jeste, jer je u to vreme bila praksa da nove crkve osvećuje najviši crkveni velikodostojnik, onda je to bio mitropolit Mihailo.

Crkva je jednobrodna građevina, sa dozidanom pripratom, iznad koje je zvonik u obliku četvorostrane piramide. U osnovi crkve postoje i tri izbočine, apside.

Na jednostavnoj fasadi izdvajaju se prozori sa reljefnim izvedbama iznad njih.

Na zapadnoj fasadi pažnju privlači polukuržna ploča od belog mermera posvećena Kuzmanu A. Jeremiću, na kojoj je uklesan potresan, ljubavlju prema otadžbini ispunjen tekst:

Podnaredniku 3. Bolničarske čete Vardarske divizije 1. poziva, koji je u povratku sa Solunskog fronta, braneći svoju Otadžbinu, i hitajući rodnome mestu ne dočeka da se vidi sa svojim milim roditeljima i ispusti plemenitu dušu u 24. godini života u Kosovskoj Mitrovici.

Foto: VolimSrbiju

Ostavljajući svoje kosti daleko na Bojnome polju:
Da ih vinom niko ne prelije, niti majka suzom da zalije,
Oj Kuzmane, slavnog roda sine, oj zumbule, majčin beli krine,
Za slobodu ti si život dao, i u ratu kao junak pao,
Kako pravom srpskom sinu liči, Otadžbina da se s tobom diči!

Ovu spomen ploču podižu roditelji: otac Anta, mati Stanka iz Mihajlovca, braća Kostadin vinarski trgovac i Damnjan građevinski limar žive u Požarevcu.

Oltarska pregrada (ikonostas) je jednostavna, a na njoj se izdvajaju raskošno izrezbarene Carske dveri, ukrašene predstavom Bogorodice i arhangela Mihaila. Nema podataka ko je ikonostas izradio a ikone na njemu su delo poznatog srpskog slikara Dimitrija Posnikovića.

U dvorištu crkve, odmah ispred ulaza u crkvu, pažnju privlači velika česma, nazvana „bratoljublje“, koja je podignuta kao simbol pobratimstva Mihajlovca sa grčkim gradom Valestinom. A u čast poznatog grčkog nacionalnog junaka iz tog grada Rige od Fere.

S leve strane se nalaze novi i stari parohijski dom. Stari je sagrađen 1962. a novi 1985. godine.

Tu su još „letnjikovac“ (mesto za odmor vernika) i palionica za sveće, koja je sagrađena 2015. godine.

U crkvi je do sad službovalo petnaest sveštenika: Miloš Ilić, Mihailo Radovanović, Gvozden Ilić, Milutin Radojković, Kosta Blagojević, Borisav Božić, Dragoljub Ađanin, Ljubomir Petrović, Dobrosav Kostić, Dušan Nešić, Dobrivoje Božović, Dragiša Kedžić, Živan Simonović, Milisav Ilić i Ivan Nikolić.

Foto: VolimSrbiju

Mihajlovac je imao i staru crkvu. Ne zna se lokacija na kojoj se nalazila ali je najverovatnije i ona bila posvećena proroku Iliji. Hroničari mihajlovačke svetinje, sveštenik Milisav Ilić i dr Mlađan Cunjak, koji su 2006. godine objavili knjigu/brošuru „Crkva u Mihajlovcu“, pišu da se „zasigurno može tvrditi da je u današnjem Mihajlovcu, odnosno Konjskoj, kako se tada zvalo ovo selo, postojala crkva pre 1827. godine“.

Verovatno jeste, teško je verovati da je veliko selo bilo bez crkve ali nema čvrstih dokaza o njenom postojanju.

Predanje kaže da je ta crkva porušena. Najverovatnije od strane Turaka. Zapravo, nema od koga drugog. Pretpostavlja se da se to dogodilo posle ugušenja Prvog srpskog ustanka, nakon kojeg su se Turci svetili i nad Srbima i nad njihovim svetinjama.

Zanimljivo je da se na ikonostasu Crkve uspenja presvete Bogorodice, staro gradsko groblje u Smederevu, nalazi ikona Svete Trojice, na kojoj u donjem delu stoji ovaj tekst:
-Siju ikonu priloži Gospodar Stojan Stojanović, prozvan Stoka Rainić, žitelj Smederevski v (u) Hramu svetog proroka Ilije, za vječni, svoj i roditelja svojih spomen 1808.“

Autori knjige Crkva u Mihajlovcu smatraju da bi se na osnovu toga moglo pretpostaviti da je 1808. godine, kad je ikona naslikana, u Smederevu postojala crkva posvećena svetom Iliji.

-Znajući da u gradu Smederevu nije bilo crkve posvećene Proroku Iliji, navelo nas je na zaključak da se radi o crkvi u neposrednom okruženju, odnosno u selu Konjska.

Projekat sufinansiran iz budžeta grada Smedereva.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.