Mnogi kada pomisle na Valjevo kao prvu asocijaciju imaju Kolubaru, nacionalno oslobođenje, mnoge umetnike, književnike, naučnike.
Za druge, prva asocijacija je jedan od simbola Valjeva – Kula Nenadovića, podignuta 1813. godine pored puta koji vodi ka Šapcu.
Kula je od 2012. godine otvorena za posetioce, a priča o njoj zaslužuje da je Srbija pamti, čuva kao deo svog kulturnog identiteta i prenosi budućim generacijama.
Kulu je podigao Jakov Ignjatović sa sinom Jevremeom sa idejom da se u njoj čuva municija za potrebe ustanika.
Za gradnju je korišćen kamen srušene Vitkovića kule, koja je nekada krasila ušće reke Gradac u Kolubaru.
Mnoge građevine širom naše zemlje podsetnik su na stradanja prošlih vekova, pa je takav slučaj i sa ovom kulom.
Kada su 1813. godine ustanici bili u beziizlaznom položaju i morali da napuste Valjevo, kulu su preuzeli Turci i pretvorili je u tamnicu.
Nakon oslobođenja 1815. ustanici su zatekli u kuli veliki broj brutalno mučenih Srba, zbog čega je izrevoltiran i tužan srpski vojvoda Sima Nenadović naredio da se kula zapali.
Obnovio ju je knez Miloš Obrenović 1836. godine.
