Zovu ga kapijom Smederevske Planke: Ovo selo tokom istorije promenilo je tri imena!

Volim Srbiju

Smederevska Palanka je sa drugim krajevima Srbije povezana sa više regionalnih puteva. Jedan ovaj grad povezuje sa Topolom, drugi sa Račom, treći sa Mladenovcem i Beogradom, četvrti sa Velikom Planom, peti sa Velikim Orašjem, šesti sa Krnjevom…

Međutim, najviše Palančana prilikom odlaska iz svog grada i povratka u njega koristi regionalni put koji njihov grad, preko Mihajlovca, povezuje sa regionalnim centrom Smederevom, u kojem je zaposleno mnogo stanovnika grada na Jasenici ali i sa autoputem Niš-Beograd.

Kad napuštaju teritoriju svoje opštine prolaze kroz Mihajlovac. Kad se u nju vraćaju put ih opet vodi kroz to selo. Zato nije neobično što neki Palančani Mihajlovac nazivaju kapijom Smederevske Palanke.

Volim Srbiju

Selo Mihajlovac pripada opštini Smederevo. Rasprostrlo se na brežuljkastom zemljištu, ima oko 2.500 stanovnika koji su bogu mole u seoskoj crkvi koja je sagrađena u slavu Svetog proroka Ilije.

To bi, u najkraćem, bila lična karta sela za koje se pouzdano zna da je promenilo najmanje tri imena. Od Tarinca (ili Parinca), nastala je Konjska, koja je 1859. godine postala Mihajlovac.

O poreklu stanovništva malo se zna. Toliko da su Nedeljkovići u Mihajlovac doselili iz Jablanice. Za najstariju porodicu smataju se Lukići i da su došli „od Niša“. Posle Lukića došli su Cvetkovići, koji se se razgranali u Đorđeviće i Crnjake. Od Rakića potiču Đulajići i Jovanovići. Od Kanića, koji se se doselili iz Raške oblasti, vremenom su nastali Jovanovići i Jorgići.

Pretpostavlja se da je tridesetih godina pretprošlog veka u selu postojala manja crkva. Moguće je da je bia posvećena svetom Iliji i da je sadašnja Crkva svetog proroka Ilije, koja je završena 1873. godine, nasledila njeno ime. Sačuvan je jedan zapis iz 1874. godine po kojem se može zaključiti da je Mihajlovac parohija, da toj parohiji pripada i Ralja, da Mihajlovac ima 300 a Ralja 64 domaćinstva.

Volim Srbiju

Pred kraj 19. veka, tačnije 1895. godine, bez Ralje, koja je u međuvremenu postala samostalna parohija, Mihajlovac je imao 365 kuća, sa 2.268 stanovnika. Iz čega se može zaključiti da je u kućama u proseku stanovalo između šestoro i osmoro čeljadi.

Škola u selu je počela sa radom školske 1854/1855. godine. Prvu školsku zgradu sagradio je i selu darivao meštanin Petar Radovanović Brdar, koji će deceniju i po kasnije dati najveći doprinos i izgradnji nove seoske crkve. Njegovi potomci su i današnji Miletići.Kasnije je selo sagradilo novu školsku zgradu, a stara je postala Dom kulture.

Po popisima, selo je najviše stanovnika imalo 1953. godine: njih 4.035. Osam godina kasnije bilo ih je samo dvanaestoro manje, da bi 1971. godine broj stanovnika pao na 3.766. Po poslednjem popisu obavljenom u nekadašnjoj SFRJ, iz 1991. godine, u Mihajlovcu je živelo 3.570 duša. Jedanaest godina kasnij bilo ih je 477 manje.

Poslednji popis, obavljen 2011. godine, pokazao je da selo ima 2.656 stanovnika manje. Pretpostavlja se da se od tada, zbog sve manjeg rađanja i sve veće smrtnosti ali i odlazaka „na privremeni rad“ u inostranstvo, broj stanovnika približio brojci od 2.000.

Projekat je finansiran iz budžeta opštine Smederevska Palanka. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.