Najstarije nasleđe u Inđiji: Stari Slankamen kao ključna turistička tačka ove opštine

Foto: VolimSrbiju

Zbog svoje bogate prošlosti, kao i položaja na obali Dunava, Stari Slankamen poseduje brojne turističke vrednosti. Ovo nasilje je začetnik turizma u opštini Inđija i spada u jedno od najatraktivnijih naselja za posetu turista.

Stari Slankamen, najstarije naselje inđijske opštine, nalazi se u severoistočnom delu Srema, na mestu gde Dunav podseca krajnje istočne obronke Fruške gore. Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici svedoče o burnoj prošlosti kao i strateškom značaju ovog naselja uz Dunav, koji je vekovima predstavljao granicu različitih imperija.

Arheološka istraživanja su pokazala da su ovaj prostor najpre naseljavali Skrdisci – keltska plemena, a onda i Rimljani koji su naselje nazivali Akuminkum.

Foto: VolimSrbiju

Zbog svog geografskog položaja, tu se nalazila osmatračnica koja je štitila teritoriju od varvarskih upada.

U vreme seoba, Slankamen je bio srušen, ali zbog svog geografskog položaja je ponovo uzdizan i često je menjao gospodare. Njime su gospodarili Sloveni, pa su ih smenili Mađari. Nema pouzdanih podataka o njemu u vremenu srednjeg veka.

U 13. i 14. veku u Slankamenu je izgrađena tvrđava koja je štitila od upada Ugara. Zbog narasle opasnosti u 15. veku od Turaka, Ugari daju srbima posede i status feuda kako bi ih ovi branili.

Foto: VolimSrbiju

Tada Slankamen prvo pripada Đurđu Brankoviću, Vuku Brankoviću, a zatim despotima Đurđu i Jovanu. Zbog značajnog položaja koji kontroliše plovidbu na Dunavu, kao i ušće Tise, Slankamen je u 15. i početkom 16. veka bio veoma važna tačka u odbrambenom sistemu južne Ugarske i najvažniji šajkaški centar na Dunavu. Godine 1504. u Slankamenu je bilo oko 500 šajki, a u 16. veku u njemu se nalazilo i gradilište šajki.

Šajke su laki i brzi drveni brodovi koji su za kretanje koristili vesla ili jedra. Bile su veoma okretne, imale su top na vrhu i koristile su se i za napad i za odbranu. Za vreme despota, Slankamen je bio i veoma značajan duhovni centar u kome je krajem 15. i početkom 16. veka bila razvijena i prepisivačka delatnost.

Nakon pada Beograda 1521. godine Turci su opustošili Slankamen. Međutim, nisu ga napustili, već su tu izgradili tursko kupatilo, što je temelj današnjoj funkciji – lečenju.

Novo stradanje desilo se u 17. veku, tačnije 1691. godine nakon sukoba turske i austrijske vojske. Zbog svog položaja, Slankamen je bilo mesto kod kojeg je bila skela za prevoz iz Srema u Banat i Bačku. Tu su pristizale trgovačke lađe, te je Slankamen bio i ribarski centar. Do ukidanja Vojne krajine 1871. godine Slankamen se sporo razvijao. Deo stanovništva se tokom 18. veka odselio i formirao naselje nazvano Novi Slankamen.

Foto: VolimSrbiju

Slankamen je ponovo oživeo početkom 20. veka nakon što je izgrađen put i osnovana banja 1906. godine.

Nakon propasti Austrougarske monarhije i pripajanju kraljevini SHS 1918. godine, Slankamen se počeo još više razvijati, a nakon 1945. godine izgrađen je i deo pristaništa i uvedene redovne autobuske linije.

Projekat sufinansiran iz budžeta opštine Inđija.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.